Teško je pretpostaviti kako bi izgledao život uglednoga glazbenika, skladatelja i kantautora Drage Diklića (79) da je njegov veliki hit “Opet si plakala” zapjevao legendarni Dean Martin.

– Čujte, vjerojatno bih bio milijarder. Poslao sam njegovim menadžerima pjesmu i javili su mi da ih zanima. Čak su već imali prijevod, pa je pjesma trebala otprilike glasiti ‘Don’t ever cry again, with sunshine in your eyes’… Nažalost, u međuvremenu je Dean Martin umro. Ali da, bio je velika svjetska zvijezda. Da je otpjevao moju pjesmu, koja je na ovim prostorima bila veliki hit, imao bih milijarde – rekao je doajen hrvatske glazbene scene.

lje-22.08.2008.-rade i tadic-z. pandza | Autor: Grgo Jelavic/PIXSELLFoto: Grgo Jelavic/PIXSELL Bliži se jubileji: Glazbenik će ove godine proslaviti 80. rođendan i obilježiti 65. godišnjicu karijere

Rođeni Sinjanin dane najradije provodi u prostorijama Kluba Zagrepčana Kerempuh, kojemu je predsjednik. Diklić je strastveni igrač bridža, pa je i u bridž klubu zasjeo u predsjedničku fotelju, no zbog svojih se obaveza nije odrekao fotografije, koja mu je proteklih godina glavna preokupacija.

Dvostruko slavlje

Krajem studenog Diklić će navršiti 80 godina, a slavi i 65. godišnjicu karijere. Razmišljao je da proslave obilježi većim koncertom, no ipak je od ideje odustao.

– Prevelik je to posao – kaže Diklić. Trebao bi mu cijeli orkestar te novi aranžmani pjesama.

– Sviram u bridž klubu, uglavnom petkom za svoje društvo. Sa svojim kvartetom ću vjerojatno obilježiti i nadolazeće obljetnice – rekao je Diklić.

Nadimak zaradio zbog violine

Drago je odmalena bio vezan uz glazbu, svirao je violinu. S njom je krajem pedesetih došao u Frankfurt na poziv kolega glazbenika, koji su ga u čudu gledali s violinom u rukama. Zbog nje je zaradio nadimak Fiko.

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL Violinu je u mladosti zamijenio saksofonom pa nastupao po cijeloj Europi

– U Njemačkoj su mi rekli da mi idu kupiti saksofon. Ja sam nešto malo svirao, nije da ga nikad nisam držao u ruci. Otišli smo u trgovinu, izabrali najjeftiniji saksofon, nakon čega sam otišao na probu. Pitali su me kako je bilo, a ja sam odgovorio da je bilo dobro. Tek su mi kasnije priznali da se cijeli dućan smijao kad su me čuli kako sviram. Kasnije mi je ipak krenulo i prošli smo Švedsku, Francusku, Maroko… Više od deset godina bio sam vani – objašnjava. S nostalgijom se prisjeća vremena kad je upoznao suprugu Ljerku.

– Mene je ona našla 1963. Zanimljivo je da sam tad pjevao na maturalnim zabavama. Ona je bila u ženskom razredu i sve su djevojke htjele da pjevam osim nje. I onda me naknadno ulovila – priča glazbenik.

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL

Diklić kaže kako je njegova supruga pokazivala veliko razumijevanje dok mu je trajala karijera pa mu nikad nije prigovarala zbog noćnih izlazaka i ugodnih druženja s obožavateljicama. Organizacije kultnog Zagrebačkog festivala primio se 1971., a u šest godina Dikličeva mandata festival je dobio mnogobrojna priznanja…

Diklićev specijalitet kuće

– Trajao je šest dana, cijeli grad je bio u tome jer to je veselje, inače nema smisla. Pa restorani su imali prilagođene menije, pa je bila ‘Pašticada a la Tereza Kesovija’, a neki šaljivac je smislio ‘Svinjske nogice a la Drago Diklić’ – prisjeća se pjevač. Avangardu je preferirao i kad se radilo o njegovu izgledu.

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL

– Jedan sam od prvih koji se u umjetničkim vodama ošišal na ćelavo. I čujte, to je bil jedan od boljih poteza. Prije bih se češljal malo lijevo, malo desno. I onda sam prelomil i otišel na nulu. Od onda si ne moram radit frizure – smije se Diklić.

Šaljivi vlasnik zagrebačkog restorana specijalitet kuće, svinjske nogice, nazvao je po Dragi Dikliću

Avangardni džezist

‘Prvi sam koji se ošišal na ćelavo. dojadilo mi je češljati se čas u lijevo, čas u desno’

Original Article

(0)