Vizija je ključna. A kad uz nju ide upornost i marljiv rad, uspjeh jednostavno ne može izostati. Sve te komponente imao je Joe Bašić (46) kada je još 2009. godine započeo pregovore o dovođenju Ultre u Split, u Hrvatsku. Prvo je morao uvjeriti vlasnika licence Ultra Music Festivala da je upravo Grad pod Marjanom pravo odredište za širenje tog svjetskog fenomena.

Određenu prednost imao je, priznaje Joe, u činjenici da ima dobar odnos s vlasnikom Ultre Russellom Faibischem. Međutim, kao pametni poslovni čovjek, Russell je odluku donio nakon pažljive analize.

Europski Miami

Do prvog izdanja splitske Ultre u 2013. godini, Faibisch je nekoliko puta dolazio u Split, dok ga Bašić nije uvjerio te ostao oduševljen viđenim. Split ga je umnogome podsjetio na Miami, po specifičnom mentalitetu i urbanoj sredini, a građani Splita predstavljaju onu energiju, čar koju je tražio u domaćinu njegovog festivala. A lokacija Poljuda i cijela infrastruktura uvjerila da će Ultra ovdje pustiti korijenje.

Zabava do jutra: Ljudi iz 140 zemalja promoviraju zajedništvo, a to je i naš cilj, kaže nam Bašić Foto: Borna Filic/PIXSELL

– Odlučilo se odbiti sve druge ponude, velikih gradova poput Rima i Barcelone. Split je postao jedino mjesto u Europi s Ultrom i to je privuklo pažnju cijelog svijeta – skromno priča Bašić.

To je bila ključna odluka, naglašava Joe Bašić, jer je privukla pažnju cijelog svijeta. I tako će biti još pet godina.

Danas je jasno da je cijeli projekt mega-hit, u svakom smislu. No četiri godine su trajale temeljite pripreme i ‘ispitivanje tržišta’ prije nego li je Ultra Europe ‘sletjela’ u Split. A najzaslužniji za to je upravo Bašić, Hrvat rođen u Kanadi.

Koji je istu tu viziju imao i sada već daleke 1997. godine, kada je iz udobnosti i sigurnosti Kanade odlučio doći u Hrvatsku i krenuti s poslom. Kockao se – jer u to vrijeme već je imao posao u poznatoj i velikoj kanadskoj agenciji za marketing, promociju i evente.

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Bašić je završio jedan od vodećih fakulteta za poslovanje u cijeloj Sjevernoj Americi, Ivey Business School u rodnom Torontu.

‘Imao sam vjere’

– Moji su Hrvati koji su 60-ih godina odselili u Kanadu gdje su se i vjenčali. Majka je iz Gospića, a otac iz Perušića. Dolazio sam u Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata, bio sam ponosan što se mogu vratiti u samostalnu Hrvatsku – priča nam Bašić i nastavlja.

– Vidio sam u tome i priliku, jer u novoj državi je trebalo predstavljati nove proizvode, organizirati strategije prodaje i promocije. Osjetio sam i neku sudbinu, nekako mi je bilo prirodno da dođem u Hrvatsku. Uvijek sam imao vjeru da sve što radim ima smisla. Partner i ja smo počeli skromno 1997. godine s firmom MPG, a danas mogu reći da smo vodeća tvrtka u regiji za promociju i evente, imamo preko 300 zaposlenika samo u Hrvatskoj, radimo za vodeće tvrtke poput Nestle, Procter&Gamble, Heineken, Johnson – rekao nam je.

Preko 300 zaposlenih: Ja i partner smo krenuli 1997. s firmom MPG, danas samo u Hrvatskoj imamo 300 zaposlenih Foto: Privatni album

Daleko od toga da je organizacija glazbenih događanja, i to na najvišem nivou, nepoznata Bašićevoj firmi MPG. Naime, oni su zaslužni za dolazak Justina Biebera u Zagreb, u srpnju organiziraju koncert Stinga u Puli razvijali su godinama destinaciju Poreč kroz Poreč OpenAir festival, doveli su Fat Boy Slima. Osim toga, Bašić najavljuje kako će svake godine u Hrvatsku dovesti jednu svjetski poznatu zvijezdu.

– Kroz sve te evente smo razvijali i vlastiti imidž tvrtke koja jednog dana može organizirati događaj poput Ultre. A Split se nametnuo kao jedina odgovarajuća destinacija, od stadiona koji može ugostiti Ultra Europe preko međunarodne povezanosti – aerodrom, luka, autocesta – do smještaja na moru, s otocima u okruženju. Od početka je bila ideja da festival bude baziran na destinaciji, strateški plan bio je produljiti trajanje Ultre – ispričao je.

Strastveni navijač

Joe Bašić nije jedan od onih koji slobodno vrijeme provodi na trosjedu, s daljinskim u rukama…

Stigla i supruga: Ja sam 1997. otišao u Hrvatsku, ona je tad još studirala u Kanadi Foto: Privatni album

– Bio sam sportaš, igrao nogomet i odbojku na pijesku, to je bio sport kojeg sam ozbiljno igrao u Kanadi i na nacionalnom nivou. Zbog toga smo bili i u organizaciji turnira odbojke na pijesku u Poreču. Veliki sam navijač hrvatske nogometne reprezentacije, ali i rukometne i košarkaške nacionalne vrste. Na žalost, zbog posla se ne stignem osobno više rekreirati, ali kad imam vremena onda volim zahaklati i družiti se s dečkima. Sviđa mi se golf, a obožavam sve sportove u vodi pa mi je ljeti gušt uživati na moru s obitelji i prijateljima, u ribolovu, u bilo kakvoj aktivnosti – kaže Bašić.

Supruga je mag Ultre

Veliki mag Ultre je suprugu Mandy (rođenu Jurković) upoznao još u Kanadi, no kako je ona 1997. godine još studirala, sam se zaputio ‘preko velike bare’, ali u suprotnom smjeru. Tri godine kasnije je stigla i (buduća) supruga, koja je veliki dio cijele priče oko Ultre i podrška, upravo u krugu obitelji provodi najviše slobodnog vremena.

– Imamo dva dečka, Stjepan i Kristijan koji još nisu ušli u taj ‘film’ oko Ultre, što me pomalo iznenadilo. Imaju 13 i deset godina, imaju svoje video-igrice, svoje društvo, poštujem to koliko mogu.

Sinovi su ponos: Djecu ne zanima Ultra i taj projekt previše. Imaju svoje društvo, svoje video-igrice i poštujem to, kaže Bašić. Foto: Privatni album

I kada priča o osobnim stvarima, Joe se uvijek vraća na Ultra Europe. Otkriva nam Bašić kako Faibisch dolazi svake godine dva tjedna u Hrvatsku koju obožava. Voli našu hranu i ljude te je jako je sretan i ponosan što osjeća da je dio tog razvoja.

Sjeća se Splita prije osam godina i sretan je što je Ultra barem djelomično doprinijela tom razvitku. Početkom godine se činilo kako je projekt Ultra naišao na nepremostivu prepreku, a cijela stvar između bivših organizatora i vlasnika licence je završila na sudu u San Franciscu. Zbog toga Joe Bašić ne želi ulaziti u detalje, ali održavanje festivala ne dolazi pod upitnik.

– Moj MPG je bio suvlasnik u AMM-u kao nositelju licence Ultre, međutim 2015. nakon tri godine zbog poslovnih razlika smo izašli iz partnerstva i tako izašli iz AMM-a. Osjetili smo u tom trenutku da smo postigli maksimum što se tiče Ultre, a mi smo imali druge projekte. U tom partnerstvu se nisu podudarale naše vizije pa smo izašli. Ove godine smo preuzeli licencu i samostalno vodimo projekt Ultra i u tim okolnostima vidimo naš potencijal, imamo jasnu viziju gdje želimo biti za pet godina – da UltraEurope bude najveći festival u Europi. Paralelno imamo zanimljive nove međunarodne koncerte, upravo u Splitu, od iduće godine u suradnji s Ultrom, jer Split kojeg želimo afirmirati kao svjetsku pozornicu za najveće koncerte – dodao je Joe.

‘Moj obrnuti smjer’

Priznaje da mnogo ljudi ostane začuđeno njegovim ‘obrnutim’ smjerom, no za one koji žele i znaju raditi ima i u Hrvatskoj dosta prilika, naglašava. Naša birokracija ga, začudo, nije pretjerano ometala u poslu.

Split kao svijet u malom: Događaj u grad svake godine privuče ljude iz 140 država svijeta Foto: Goran Jakuš/PIXSELL

– Hrvatska i Kanada su po pitanju raznih dozvola i odobrenja slične, čak je u Kanadi možda i strože jer je društvo standardizirano i postoje minimalni uvjeti koji su potrebni da se nešto uopće radi – počeo je Bašić i nastavio:

– Danas na bilo kojem zapadnom tržištu nije jednostavno pokrenuti bilo koji posao ili zahvat. Po meni, Hrvatska je još uvijek dosta otvoreno tržište i daje mogućnosti ljudima da otvaraju svoje tvrtke i poslove, samo je pitanje sposobnosti i znanja to pokrenuti. Ultru nismo pokrenuli da bi tražili novac od grada, međutim ovakav event zaslužuje podršku jer je ostvaren veliki doprinos za grad Split. Mi kao organizatori pak imamo i odgovornost prema građanima, stanovništvu i gostima – energija na Ultri je pozitivna, ljudi iz 140 zemalja dolaze i promoviraju zajedništvo, i to je na neki način i naša poruka. Roditelji ne moraju biti zabrinuti za svoju djecu. Mi kao organizatori podržavamo svaku glazbu. Ja osobno recimo volim blues i jazz, ali zanimljivo je da Ministarstvo kulture značajan novac ulaže u klasičnu glazbu. Puno manje u rock recimo, iako bi po EU direktivi svi oblici glazbenog izražaja trebali biti jednakovrijedni – rekao je, a onda nam je svima poslao jednu optimističnu poruku za kraj:

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

– U ovih 20 godina vidim i značajan napredak, sazrijevanje društva u cjelini, za deset godina Hrvatska će biti zemlja koja će nuditi puno toga, siguran sam…

Original Article

(0)