Za one koji ga se malo ili uopšte ne sećaju, Ratko Knežević je kontroverzan, i nadasve zanimljiv čovek. Radio je kao novinar u beogradskom “Studentu”, slovenačkom “Delu”, hrvatskom “Teleksu”. Pisao je i za “Reporter”, “Dugu”, “Intervju”. Bilo ga je i na TV Crne Gore… Godine 1986. prešao je u biznis.

Od 1995. godine je bio savetnik u Vladi Mila Đukanovića, svog tadašnjeg prijatelja i potonjeg kuma, i sledeće dve godine je proveo na mestu šefa Trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu.

Danas živi i radi u Londonu, a s vremenana vreme uzburka balkansku javnost svojim tekstovima. Ovaj, objavljen na njegovom Fejsbuk profilu, prenosimo u celosti:

“Nevjerovatna i tužna povijest Djukanovicevog uspona i pada ( srpsko-crnogorski magični realizam), 4-5/9/2021.”

2008 godine, hotel Ritz u Parizu.

Tomislav Nikolic i Aleksandar Vučić te “zapisničar” Milomir Marić – da onaj Marić koji vodi “Ćirilicu ” na TV Happy – gosti su Stanka Caneta Subotica i Mila Djukanovića. Niko nikada nije demantirao susret, a Toma zvani “Grobar” kome je do tada vrh bio hotel “Šumadija” na Konjarniku, samo je rekao “pa slučajno smo se sreli u Ritzu sa Milom”. (Eto, kao bili su njih dva u redovnoj šetnji Parizom, pa Milo naišao.)

Tog trenutka Subotic je na tjeralici Tužilaštva Republike Srbije za organizirani kriminal zbog višemilionskog i desetogodišnjeg šverca cigareta. Prijeti mu duga kazna zatvora.
Zna se, potvrdio je to “u zapisnik” Srećko Kestner pred javnim bilježnikom u Zagrebu, novinaru i vlasniku Nacionala Ivi Pukaniću, da je Djukanovic njegov i Subotićev partner u tom poslu i da je sljedeca “postaja” istražitelja upravo on. (Nažalost Puki je ubijen upravo zbog toga.)

Subotić i Djukanović daju incijalnih 3 miliona eura kako bi se formirala i ojačala SNS, u cilju rušenja Borisa Tadića, a za uzvrat traže skidanje potjernice za Subotićem. Francuskoj službi, supervizoru susreta, preko Dežana, od koga se njegova Vlada kasnije ogradila, prodaju ideju kao “odmetanje od Šešelja i slabljenje radikalizma u Srbiji.”

Koju godinu kasnije Nikolić kopirajući Djukanovićeve “pobjede” automatizmom “sigurnog glasa” (kupovina glasova, prijetnje, rent- a – ID) pobjedjuje Tadića, a Vučić postaje Potrpedsjesnikom Srpske Vlade. Ostatak znate.

Nevjerovatna i tužna povijest Djukanovicevog uspona i pada ( srpsko-crnogorski magični realizam), 4-5/9/2021.

2008…

Posted by Ratko Knežević on Sunday, September 5, 2021

Suradnja cvjeta. U Crnu Goru se instalira kao “medijski guru” Vladimir Beba Popović, inače po struci bivši konobar sa “Bele Ladje” (nije šala), koji zagadjuje sav medijski prostor sa svojim partnerom Željkom Mitrovićem i TV Pink. Urnišu u njihovim minut-dva, koje btw je dugo vremena uredjivala Tamara Nikčević, tako je naime zaradila stan kod Mitrovića u Hilandarskoj u Beogradu, svaku opozicionu partiju,svakog opozicionog lidera, svaki opozicioni medij. Svi beogradski tabloidi “rade” tada za Mila.

On je pozitivna “zvezda” Telegrafa, Kurira i Informera. Njegovi opozicionari, pa i oni iz “srpskih krugova” u CG, časte se ružnim naslovima i naslovnicama.

Suradnja izmedju Vučića I Djukanovica cveta. Duško Knežević iz Zete (molim Vas nismo nikakvi rodjaci, vidio sam ga dva puta u životu, sjećam se da je osamdesetih držao sjajnu palačinkarnicu na Sajmu Knjiga) dovodi investirore iz Abu Dhabija.

Medju njima i Dahlana , bivšeg šefa Policije u Ramali, koga njegova palestinska vlada optužuje za kradju 4 miliona dolara, od nabavke pistolja iz robnih rezervi Crne Gore.

Kako je pod tjeralicom, prvo mu Djukanović daje crnogorski pasoš, zatim Vučić srpsko državljanstvo.

(Mohamed Dahlan je čovek o kojem se nekoliko godina unazad često govori u srpskoj javnosti, a označen je kao zajednički prijatelj predsednika Srbije Aleksandra Vučića i Crne Gore Mila Đukanovića. Prati ga vrlo kontroverzna biografija, od sumnji da je u umešan u ubistva saudijskog novinara Džamala Kašogija i lidera Palestine Jasera Arafata, trgovinu oružjem pa sve do savetovanja kraljevske porodice UAE, ipak, ovaj čovek ima pasoše i Srbije i Crne Gore, a spominje se kao jedan od glavnih ljudi zaduženih za izgradnju Beograda na vodi. – prim. aut.)

(Marić,!ne valja ga zaboraviti,!ljetuje sa svojom Vesnom svake godine o trosku paradržavnih CG fondova u Budvi. Za uzvrat,!pravi one dosadne i duge intervjue “u bermudama” sa Milom ili nekim njegovim prijateljem. 15 godina Milo je Marića – ovako ili onako – financirao, da bi taj učenik Dragoljuba Golubovića Pižona, novinara ali i agenta KOS-a svojvremeno u Parizu, vratio Milu te kredite sa onom emisijom “Hoće li krv pasti u Crnoj Gori”. )

dahlan-odlikovanje
Tomislav Nikolić uručio odlikovanje Mohamedu Dahlanu (Foto Tanjug)

Dahlan dovodi kljucnog Emira iz Emirata.

Srbija im prodaje JAT, PKB, i svo naoružanje koje ima iz rezervi svoje i bivše vojske jer Emirati skupa sa Saudijskom Arabijom vide proxy rat u Jemenu sa Iranom.
Isto to radi Crna Gora.

Gradi se “Beograd na vodi”.

Amfilohije koji mrzi Vučića jer smatra da će ovaj “izdati Kosovo” uživa financijsku i svaki drugu podršku od Djukanovića svs dok se nisu posvadjali – izvori bliski njima tvrde – oko Buljarice.
Buljarica, plaža i zaledje, najveći je možda gradjevinski potencijal na Jadranskoj Obali. Kilometri i kilometri kvadratni prostora na čistom moru. Problem je samo što je Crkva vlasnik svega.

Katarci traze sve da kupe i angažiraju Anu Kolarević, Milovu sestru, za advokata. Amfilohije hoce da da koncesiju na 39 ili 49 godina ali neće prodati. I tu je puklo.

Milo onda postaje “turbo Crnogorac” i trazi da imovina Crkve, u prvom redu u zenljišnim knjigama. predje na državu.

I sukob sa Amfilohijem počinje.

Dalje znate litije, 30/8/20 i pad Djukanovićeve izvršne vlasti. Beba napušta Podgoricu, seli se i “samo” radi za Vučića, svi beogradski tabloidi vec mjesecima prije toga okreću se protiv Djukanovića i on postaje novi “srpski” Štedimlija ili sam “poglavnik Pavelić” iz Podgorice.

Vučiću treba Crna Gora kao okosnica “srpskog sveta” jer računa namirit’ će neminovni gubitak Kosova novim posrbljavanjem Crne Gore i guranjem Dodika u referendum. Traži pomoć i od Kine, i od Rusije, za to.

Dva kokainska klana nazvana po dva toponima, dva zaseoka Bokokotorskog zaljeva, nekada znanim kao “Zaliv hrvatskih svetaca” (vremena se mijenjaju) Škaljarci i Kavčani postavši najveći trafikanti kokaina u Europi, a iza Kolimbijaca i Meksikanaca možda i na svijetu, kreću u rat do istrebljenja. “Baza moći” jednima je u policijsko obavještajnim strukturama Beograda, drugima u policijskom i obavještajnom aparatu Crne Gore. Svako hoće svoj dio trŽišta i kolača.

Rat se, naravno, prenosi i na lidere ovih zemalja.

Velja zvani “Nevolja” miljenik, do tada, obitelji Vučić, nakon smjene svojih ljudi u policiji, Ministra i Direktorice, dolazi na dogovor u Crnu Gori da se spremi, kako navode srpski zvanicnici, za atentat na Vučića.

(Nota bene:Katnić, Crnogorski SDT, odgovara tako što hapsi potencijalne atentatore na Belivuka. Tek prošlog tjedna diže optužnicu i prorv Belivuka za ubistva na CG teriroriju.)

Da, zaboravio sam.

Korona “kosi” SPC. Umire Amfilohije i patrijarh Irinej. Vučić to koristi i na čelo SPC dovodi svog bliskog rodjaka, uvijek ambicioznog popa iz Banata, poslanog da se,!do tada uči gradjanskoj kulturi u Zagrebu, kad već nije, mala bizarnist, kod Prof Koraća mogao položiti Povijest Filozofije šro se slušala u 6 semestara pa se svojevremeno preselio na Teologiju.

Baš kao i njegov mitropolit Joanikije, koji je imao više razloga za napuštanjem FF. (Tih je godina potpisnik ovih redova bio najmladji ikada upisan student na Beogradskom FF, imao sam samo 17 godina.)

Joanikije, “pobratim” iz studentskih dana čisti crkvu u Crnoj Gori od svih “crnogoraca i polucrnogoraca” uništavajući i ono malo autonomije koju je Amfilohije napravio “da se Vlasi ne dosete”, kada je, svojevremeno,izgubio utrku za Srpskog Patrijarha.

U igru se, nakon Djukanovicevog gubitka izbora, ubacuje medjunarodni faktor. Ambasadori “Quinte”: Britanije, Njemačke, Francuske, USA i Europske Unije. Naredjuju mu da prizna rezultat izbora. Pri tom navode, koliko je to moguće, Krivokapića i Abazovića da naprave mirnu tranziciju iz kelptokratskog drustva hibridne demokracije – koje je Djukanović organizirao po sebi i svojim potrebama – koje bi zadovoljilo standarde Europe za njeno članstvo.

Vučiću to nikako ne odgovara.

Kako u i Rusija i Kina “mlako” odgovorile na ideju “srpskog sveta” a Zapad jasno rekao šta o tome misli, lobira Orbana i Janšu da stave Srbiju na “brzu prugu” prijema u EU, i time prestignu Crnu Goru u roj “regati” (to je i nezvanični naziv “utrke” za članstvo u EU).

Pri tom angažira po potrebi dva tipična crnogorska “oridjinala” Andriju Mandića i Milana Kneževića (ovaj mi isto nije rodjak, ali moram priznati da je inteligentniji od Mandića) kako bi narušavali svako malo kakav-takav balans koji Krivokapić i Abazović imaju sa Quintom.

Quinta opet kaže njima : “uhapsite Djukanovića i njegovu hobotnicu”, naravno sa dokazima, i bićete odmah po hitnom postupku primljeni u EU. (U kulisi razgovora: sjetite se Sanadera i Hrvatske.)

Naravno, za to trebaju dokazi.

Policijske a pogorovu pravosudne strukture u Crnoj Gori još su dio Milove kleptokratije. Njegova je sestra Ana bila glavni “kadrovik” Crnogorskog sudstva. U tom momenru ukljucuje se DEA (poznavaoci prilika trebaju znati da je DEA po formaciji i metodu rada neovisna, ali isto tako moćna kao CIA, US gubi svake godine zbog opijata fantastičnih 500 milijardi dolara).

Pada jedan veliki tovar kokaina od mnogih koji su prije prošli.

Abazović uspojeva sa izvede hapšenje Brković&sinovi koji su oplačkali nacionalne resurse Crne Gore hotele na moru i šume na sjeveru u desetinama miliona eura. Temelji Milove kleprokratije se žestoko klimaju i on kreće u odsudni boj, ali opet, lukakav kakav je na ujčevinu Maksimovića poturajući druge. Sam mu se nudi njegov “rotwajler” Veljović koga je svojevremeno nagrasio jednom “malom” tvornicom švercovanih cigareta u rodnom Mojkovcu.

Porfirije sinoć odlučuje da se odustane od ustoličenja na Cetinju. Ali,!Porfirije ne zna da on ne vodi svoj ili crkveni rat, nego Vučićev privatni rat sa Milom, i Vučić naredjuje da se ustoličenje MORA obaviti.

Brže bolje naredjuje Tanjugu – koga je u medjuvremenu kupila prva harmonika Srbije a Boga mi i svijeta jednom kad je imao 12 godina, onaj pjevač koga hrvatske žene vole slušati za Valentinovo, Joksimovic – da ispravi svoju informaciju.

Od Krivokapića traži da se maksimalno uključi i bit će mu sve oprošteno, čak će ga i pozvati u Beograd, u zvaničnu posjetu, što je do sada izbjegavao. Joanikije se ustoličuje iz helikoptera. Jednom će i Porfirije i Joanikije zbog toga zažaliti, to jednistavno nije u duhu i oravu dogme koju propovijedaju, no o tom potom, neki drugi put.

Politička ostavština Mila Djukanovića ruši se kao kula od karata, prakrički ne postoji više, on je tek sada “lime duck” u svom Uredu, ako tamo ostane još koji dan.
“Tako to biva kad se previše sniva a stvarno se malo zna”.

Dobar je student prava, Vučić, nadmašio, za sada, lošeg studenta ekonomije Djukanovića (mada se ne bi reklo po iznosu na bankarskim računima kako nije znao ekonomisati).
Da je nešto čitao, osim govora koje su mi pisali Zorica Marić i pokojni Boro Krivokapić, pročitao bi, davno, najbolju ikad napisanu “teoriju vladanja” Makjavelijevog “Princa”: “tko drugoga dovede na vlast, sam pada u nemilost novog vladaoca, jer se ovaj srami načina na koji je na tu vlast došao, na prvom mjestu”.

Tako, malo prije, Vučić zaboravlja sve novce i pomoć koju je dobio od Djukankvića i na TV Prva kaže:

Vučić Đukanoviću: ‘Ni ti ni bilo ko drugi nećete da uspete da pokorite Srbiju i nećete pokoravati kao što ste prethodnih 30 godina. Vladali ste ovom zemljom na sve moguće načine. Preko kriminala, policijskih i političkih funkcionera. Mi smo te ljude protiv Srbije najvećim delom počistili i nastavićemo čišćenje.

Uvek su iz Crne Gore dolazili napadi na Srbiju, i u vreme NATO agresije. Korišćeni su kao poligon protiv Srbije. Navikli su da upravljaju Srbijom. Mi nećemo da upravljamo Crnom Gorom, hoćemo bratske i prijateljske odnose. Dok sam živ neću vam dati da upravljate Srbijom.”

Nego da pitam sada Crnogorce i ine zainteresirane ako su dobro pročitali ovaj tekst: tko je pravi otac “srpskog sveta”?

Kao ilustracija na slici dolje su Vučić, Dahlan i Djukanović dok je sve išlo dobro, posao cvetao, u Vučićevoj vinariji, koja se nalazi blizu mjesta gdje je Velja Nevolja mljeo ljudska tijela i slao ih svojim prijateljima kanibalima u Crnu Goru u “ćevapčićima” dok su ova tri uživala u nekom bordoškom ili burgundskom vinu koje je, svakako, rekao bi Vučič, “bolje od malvazije, koja je po njemu “ pokušaj vina”.
Nastavit će se …”

Nama ostaje samo da čekamo nastavak. Ovo je za roman.

Beograd na vodi u vodi do guše, “projekat veka” Arapima duguje 25 miliona evra

The post Nekadašnji Milov savetnik: Mafijaški savez Vučića i Đukanovića dogovoren 2008. u Parizu u hotelu, kasnije im se se pridružio palestinski švercer oružja appeared first on Luftika.

Original Article